PREDGOVOR: 

“Genijalni je način na koji Josip Pejaković sve ovo u svom djelu realizira. Taj veličanstveni uradak je molitva i senzibilira- nje ljudi za molitvu i zato ga toplo preporučujem”.

Prof. fra Marko Oršolić Sarajevo, 11.02.2021.

“Josip Pejaković svo- ju Bosnu ne ostavlja bez nade. A ona se prepoznaje u njegovim vapajima upućenim jevrejima, kršćanima i muslimanima da na licima drugih nastoje otkriti ili prepoznati onu abrahamovsku svetost koju su nosili moralni uzori iz njihovih tradicija, odbi- jajući činjenicu da se radi o paganima koji trebaju “naše spase- nje,” te da im srca, jezikom čuvenoga sufije Ibn Arebija kazano, postanu primalac svih formi, i pašnjak za gazele, manastir za kaluđere, kuća za idole i Kaba za hodočasnike”.

Prof. dr. Adnan Silajdžić Sarajevo, 18.02.2021.

“Svjetske religije su u mnogo čemu slične. Sve religije uklju- čuju rituale, svete spise i svete dane i mjesta okupljanja. Svaka religija daje svojim sljedbenicima upute o tome kako ljudska bića trebaju djelovati jedno prema drugome. Uz to, tri svjetske religi- je - judaizam, kršćanstvo i islam - dijele zajedničko porijeklo: sve tri vode svoje početke od biblijske ličnosti Abrahama.

Vraćanje na psalme, koji su uspjeli da prežive razne kata- klizme čovječanstva, otkriva nam pravu suštinu vjere u jedno- ga Boga, otkriva nam da smo uvijek vjerovali u dobro i ljubav, a da nas je On uvijek pomno pratio i podržavao. Zato, molimo se zajedno, otvorimo svoju dušu i vjerujmo u Onoga koji nas je stvorio”.

Prof. Elijas Tauber

Jevrejska zajednica Sarajevo

“Poštovani g. Josipe, sa posebnom pažnjom sam poslušao ovaj materijal. Malo je reći da sam oduševljen. Mnogo mi je drago da ste se posvetili toj gorućoj temi koja nam se uvek čini egzistencijalnom, a neprestano posrćemo na njoj. I ne samo da posrćemo, nego najčešće donosimo duboku tragediju drugima “misleći da Bogu službu činimo”. Verujem da će ova tema makar malo doneti mogućnost za razumevanje jednih koji žive pored drugih i učiniti da se bolje razumemo. Posebno je važno što to čini čovek od kulture, i koji pripada svom prostoru i svima po- djednako, a nije iz crkvenog klera. Čestitam na trudu koji nije mali ni jednostavan. Vi učiniste po onoj Jevanđelskoj: Ko ima uši da čuje, neka čuje. Hvala Vam u ime moje skromnosti i želim Vam svako dobro od Boga koga ste tako lepo opevali”. 

Protojerej-stavrofor prof. dr. Dragomir Sando

“Ovo veličanstveno djelo g. Josipa Pejakovića ima za cilj da svakog razumnog čovjeka navede na razmišljanje o tome kako su univerzalne vrjednosti različitih religija značajne i uzvišene...

Utoliko sam zahvalan autoru što mi je omogućio da dam mali

doprinos ovako velikom djelu”.

Mr. Dragan Učur Pojac Pravoslavne Crkve 

“Josip Pejaković skida prašinu s vječnog ogledala Jedno- će i Jedinstvenosti Svega, uvijek brušenog i poliranog svuda, a možda najbolnije i najslađe u Bosni.

Bio bih iznenađen da “Zajednička molitva” ne uzburka i srca onih koji ne žive u BiH. Možda će puhati u pepeo balkan- skog nemara budeći žeravicu bratstva u ljudskosti.

Dragi Josipe! Kada se u osami osvrneš na “Zajedničku molitvu”, priznaćeš da sve što je provrelo i poteklo nisi Ti smi- slio, niti ostvario jer, i ne znajući, radio si često po uputi, u mreži puteva, raskrsnica i insana koje je Bog Svojom Svemilošću i Sa- milošću postavljao. On je Sebe obavezao da nagrađuje iskrene i čestite namjere onih koji su Ga svjesni.

Ka Bogu se putuje jedino Njegovom uputom i Njegovom snagom. S Njime, ka Njemu. Sve drugo je utovarivanje pijeska vilama”.

Prof. dr. Džemal Hadžismajlović

Sydney, Australija

“Birajući odanost Bogu, Jednome Bogu, Bogu Ibrahi-movom, Franjinom, Pahomijevom i Rumijevom Stvoritelju, Obratitelju, Gospodaru i Voljenom, Josip bira odanost narodu, jednom narodu, narodu bosanskom i hercegovačkom, svome narodu kojega šapatom, dovom i molitvom vičući, pokušava dozvati da dođe sebi dok još ima kome, da se vrati pravoj vjeri, vjeri Ibrahimovoj, da se odvrati od klanjanja lažnim božan-stvima, kipovima i idolima u insanskom suretu ali sa neljud-skim namjerama i nečovječnim postupcima”.

Dr. sc. Edin Urjan Kukavica 

Šejh Urjan Dedine Tekije

“Pejakovićev etički gromovit tekst ukazuje upravo na to: isposnici, sveci, sufijski šejhovi – oni najznamenitiji – otisnuli su se na samotnički put spoznaje i vjerovanja, usrećeni svojim

individualnim vjerničkim pregnućima i podvizima, pa ako su ičije duše dostojne Božije zakletve – koja je po sebi najveće priznanje i nagrada – onda su je dostojne takve Duše.

Dok slušam i doživljavam Pejakovićevo djelo, u njemu vidim izvrsnu sintezu muzike, vokalnih glasova i etički autori-

tativna, mudrosnoga teksta Pejakovićeva i shvaćam ovo njegovo djelo kao vapaj upućen našem dehumanizirajućem svijetu da se vrati iskonu vjere, zajedništva i ljubavi, ili ljubavi u zajedništvu, jer samo tako naša mila Duša biva uzbudljivo, neizrecivo bliska uzvišenom Bogu do sāmē Njegove zakletve. Potresno. Gotovo do suza koje izmamljuje nepatvorena vjera.

Bivajući u skladu sa svim što sam rekao o vjerujućoj Duši, koja je u božanski čudesnome stanju da samu sebe pre-

korijeva, Pejakovićevo djelo moćno ulazi u naš um i vjeru afirmirajući i ono univerzalno kur’ansko načelo po kome nas je Bog stvorio različitima zato da bismo se upoznavali a ne zato da bismo se antagonizirali”.

Akademik prof. dr. Esad Duraković