Shoping Cart

Your cart is empty now.

Shoping Cart

Your cart is empty now.

$5.99

POEMA O ZEMLJI, ČOVJEKU I DOMOVINI u akrostihu

„Mlinarica“ je sedma knjiga Zdenke Mlinar, pomno strukturirana, a temelj poetičkog stvaranja autorice je akrostih. Riječ je o postupku u književosti u kojem početna slova ili...

  • Book Name: Zdenka Mlinar-Croatia-Mlinarica
  • Author Name: Prodigy Published
  • Product Type: E-book
  • Item Publish Date: 2022 / 02 / 12
Categories:
    Guaranteed checkout:
    amazon payments master paypal american express apple pay google pay bitcoin

    POEMA O ZEMLJI, ČOVJEKU I DOMOVINI u akrostihu

    „Mlinarica“ je sedma knjiga Zdenke Mlinar, pomno strukturirana, a temelj poetičkog stvaranja autorice je akrostih. Riječ je o postupku u književosti u kojem početna slova ili početni slogovi u pjesmi čitani odozgo prema dolje daju riječ ili sintagmu. To je najčešće, kako piše Mlinar, tema pjesme, ime autora ili osobe kojoj je pjesma posvećena. I u čitavoj zbirci autorica dosljedno primjenjuje isti princip. Zbirku otvara jedna od ponajboljih pjesama u knjizi „Mlinarica“, pjesma u kojoj pjesnikinja autoironično se igra sa svojim prezimenom i njegovim mogućim značenjima. „Mlinarica ja sam, od rođenja bez žita i mlina...“ To je prvi stih, no ono što je temelj je riječ i ljubav, vrijednosti kojima uči i vlastitu djecu. Metaforički, riječi se melju u mlinu poezije, pa tako nastaju nizovi pjesama koje se čitaju u dahu, kao cjelina, mali ep. Zanimljivo je da pjesnikinja aludira na carevine zla koje bi „mljela u prah“, ali svojom poezijom ipak odlučuje širiti ljubav, pronositi svjetlost i nadu, vjeru, ljubav prema rodnoj grudi koju vlastiti stanovnici napuštaju jer moraju. Stoga, poezija Zdenke Mlinar ne ostaje okrenuta tek lirskim hiperboličkim zanosima koji dominiraju, već se često osjete odjeci stvarnosti, rata, bijede, siromaštva, nestanka duhovnosti. Upravo riječima i njihovoj svetosti, posvećen je niz pjesama, one su „vrelo moći“, a sve je prožeto božanskim, panteističkim, uznosito, u slavu Boga i čovjeka. Mlinar ne izbjegava u svojim pjesamama sve ono što mnogi drugi prešućuju, ono „nekazano“, jer upravo poezija lomi traume, ona mora govoritii o boli: „Elegije neispjevane na tone se mogu vagati, / Kao i bolî svakojake na dušama i srcima“. Mlinar uznosito pjeva ode majci, naziva je „Bezvremena moja“, u pjesmi „Mirisi lipe“ evocira djetinjstvo, ali uz slike i mirise sjetnih dana, pjesnikinja veže brutalne slike svagdana: „Plačem i
    8
    danas, gledajuć’ kako naše lipe sjeku; / Elem, ode stabala 9, a betonizacija je u tijeku.“ U potresnoj odi sinu „Nemoj sine nikud ići“ majka se obraća sinu i moli ga da ostane u domaji, ali je svjesna svega što se neumitno zbiva: „Istina jeca, k’o i Slavonija, koja svoje sinove više vidjeti neće!“. Pjesme voljenim osobama odišu ljubavlju, hiperboličkim izrazom, himničkim tonom kojim se slavi ljepota duša. U idućem ciklusu „Lijepom našom Hrvatskom...“ Mlinar posvećuje pjesme gradu Zagrebu, referira na njegovu prošlost, a od tih pjesama posebno bih izdvojila „Zogreb i jo“ koja je pisana na kajkavskom. Pjesme su posvećene moru, gradu Splitu, Dubrovniku, a na čakavskom piše „Kaštelanske štorije“ i na taj način povezuje sva tri dijalekta, zapravo jezika u jednu cjelinu, a riječ je ujedno o hrvatskom identitetu kojeg čine svi ovi idiomi. Opjevava i Slavoniju kao mjesto na kojem je nekad bilo more: „Slavonijo, Zemljo, pa ti more nekad si bila.“. Nikolu Teslu, „Aurom svjetla ovjenčana...“ Zanimljivo je da Mlinar opjevava i ljepotu Bosne i Hercegovine, posebno zbog njenih ratnih rana, ali i zbog „ljepote raznolikosti“. Niz pjesama posvećen je, s ljubavlju, gradu Sarajevu, Bihaću, bosanskim rijekama i ženama, pjesnicima. Pritom, Mlinar u svoj jezik unosi riječi iz Bosne, prilagođava se, pa upravo ta lakoća igre s jezikom i jest temelj njezina pjesništva. Ciklus „Biseri duha“ donosi iz alegorijskih i apstraktnijih pjesama o poziciji jastva u svijetu, o majci Zemlji, miru, vrijednostima koje promiče kroz svoju poeziju zastupljenu inače u brojnim zbornicima i antologijama. Jer, svi smo mi „djeca svijeta“, obraća se ona „Svim na zemlji“, zagovara mir i ljubav, uz motive iz Biblije, u svom poetskom izrazu, ona promiče ekumenizam. Smisao i samog pisanja je na kraju osjetiti oslobođenje, oslobađanje od tereta svijeta, predrasuda, idola spilje i emaniranje čiste ljubavi. O svemu tome, o svijetu bez podjela govori
    9
    jako dobra pjesma „Podjele, podjele“, niz pjesama slavi i ljepotu i snagu žene, majke, prijateljice, ženu koja je za ljubav stvorena, ali i uplakana, okrvavljena. Mlinar posvećuje pjesmu i Toši Proeskom, Mezopotamiji. Zadnji ciklus, posvećen majci Zemlji, donosi niz ekoloških pjesama, koje slave Zemlju kao roditeljicu, odgojiteljicu i hraniteljicu. Ona poziva čovjeka da bude Čovjek, da se pokaje za grijehe koje čini majci Zemlji... Treba napomenuti kako je naslovnicu knjige i ilustracije u knjizi napravila likovna umjetnica Azra Arapović. Riječ je o sjajnim, višeznačnim, kolorističnim i eteričnim slikama koje ukazuju na unutrašnje biće žene koje se ogleda u snažnoj, gotovo božanskoj pojavnosti. Zdenka Mlinar napisala je osviještenu, pomno koncipiranu poemu „MLINARICA“ u nekoliko ciklusa, u kojoj zagovara ljubav prema čovjeku i prije svega prema Zemlji kao utočištu svijeta, pa nije niti čudno da su njene pjesme našle svoje čitatelje i u udaljenim dijelovima svijeta, posebno onim azijskim.

    prof. Darija Žilić

    Translation missing: en.general.search.loading